apartmani hrvatska Blog

Zabrinjavajuća analiza o kvaliteti Hrvatskog turizma

 

 

Ovogodišnje istraživanje DESTquala o kvaliteti Hrvatskih turističkih odredišta nije se bitnije popravila zadnjih nekoliko godina, dok odredišta u kontinentalnom dijelu zemlje i dalje po kvaliteti zaostaju za onima na moru.

Istraživanje kvalitete turističke ponude od 2006. provodi Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, a dio je i HGK-ove tradicionalne akcije ocjenjivanja turističkih odredišta koje se analiziraju i ocjenjuju u sklopu DESTquala.

Ove godine istraživanje je provedeno od 15. srpnja do 25. kolovoza, a prijavile su se rekordne 102 destinacije, od kojih je 68 u ocjenjivanju i istraživanju zadnjih sedam godina tj. od 2007. godine.

Utvrđivanje kvalitete

Cilj analize je utvrđivanje kvalitete turističkih odredišta temeljem brojnih parametara koji se ocjenjuju (smještaj, javna infrastruktura, turistički uredi, trgovine, ugostiteljstvo, uređenost, promet, dostupnost informacija itd) te davanje određenih preporuka za poboljšanja.

Iz slijeda istraživanja u zadnjih 7 godina može zaključiti da se kvaliteta turističke ponude u Istri i Dalmaciji gotovo izjednačila, dok se kontinentalne destinacije tome još ne približavaju, uz tek blage pomake u regiji središnje Hrvatske, a koja je pak znatno po kvaliteti odredišta ispred Slavonije.

Ocjene pojedinih regija i njihovih turističkih odredišta također se nisu bitnije mijenjale i za svih 68 morskih, kopnenih i topličkih destinacija i ove su godine prosječno slične ocjenama zadnjih sedam godina.

Petica gotovo da i nema

Ocjene se kreću od 1 do 5, pri čemu petica gotovo da i nema, a morske destinacije s prosječnom ocjenom kvalitete od 3,8 tek su nešto malo bolje od kopnenih čija je prosječna ukupna ocjena 3,6, a toplica 2,9.

Po regijama središnja Hrvatska ima prosječnu ocjenu 3,4, slijede Kvarner i Dalmacija s ocjenom 3,7, dok daleko najbolje ocjene kvalitete u odredištima od 4,1 nosi Istra.

Nemaran odnos

‘Generalno gledano u svim odredištima se iz godine u godinu pokazuje prilično nemaran odnos prema baštini (povijesnoj, kulturnoj, prirodnoj).

Primjetna je i slaba tolerantnost različitosti, koja bi u turističkoj zemlji svakako trebala biti znatno veća, a unatoč zabranama i propisima još uvijek ima dosta radova u sezoni što također ‘nagrđuje’ kvalitetu odredišta.

I kulturu komuniciranja i gostoljubivost treba također dići na višu razinu, kao i odnos prema javnim dobrima koja se često uzurpiraju, a posebnu pažnju trebalo bi posvetiti radnom vremenu turističkih ureda, ponašanju zaposlenih u tim uredima, te uređenju fasada, parkova, trgova, plaža i drugih javnih prostora.